Riba koju su jeli i bogovi -kovač ili riba Svetog Petra • l'éditeur

Postoje razne priče o ribi kovač i zašto se zove tako. Kažu da je apostol sv. Petar hvatao ribu golim rukama te su na ribi ostale crne mrlje baš na mjestima gdje ju je uhvatio prstima. Od tud i talijansko ime šanpjer.

Druga priča je o imenu kovač. Zeusovim konjima su otpale potkovice, te su se spustili s neba na morsku obalu. Zeus je naredio Hefestu, da ih potkuje međutim on je odbio naredbu. Nije imao drugog izbora te je Zeus odlučio sam potkovati konje, međutim nije znao kako. Baš kad je sjeo na obalu iskočila je riba iz mora. Ribu je pojeo, a nakon obroka u ruci mu se našao kostur ribe koji je iskoristio kao alat za potkovati konje. Od bodlji je napravio čavle, a od obraza nakovanj. Zeus je tada ribu nazvao Zeusovim kovačem, a kako nije imao moć u carstvu boga mora riba se nazivala do daljnjeg kovač.

Sipice i lignjice na starinski

Za predjelo izabrali smo sipu. Na malo maslinovog ulja lagano dinstati jedan mali luk. Kad uvene dodati sipice i lignjice te povremeno podlijevati s malo prošeka. Nakon 40 ak minuta posipati s dosta svježeg nasjeckanog peršina te svježe ribanog papra. Poslužiti vruće plus svježi bijeli kruh.

Priprema kovača na žaru:

Kovača dobro posušite te posolite s krupnom soli unutar same ribe te ga ispecite na gradelama. Svaka vatra dobro posluži.

I sve to zalijete s vitezom dobrog srca. Nemojte zaboraviti staru narodnu. Riba pliva tri puta. Prvo u moru, zatim u maslinovom ulju te u vinu (pjenušavim ili običnim izbor je po želji).